Pogledajte ovaj odeljak
Za zdravstvene radnike

Za širu javnost

Deluzije i paranoja:
Da li postoji razlika?

    U ovom odeljku

    Paranoja i deluzije su termini koji se koriste u psihijatriji i ova dva pojma se često prepliću kada se govori o mentalnim bolestima. Paranoidne misli i deluzije se mogu javiti kod različitih psihijatrijskih bolesti, uključujući shizofreniju i maniju, ali takođe i depresiju, zloupotrebu psihoaktivnih supstanci ili demenciju. Shizofrenija se često povezuje sa deluzijama i paranojom. Zapravo, najčešći oblik shizofrenije se naziva paranoidna shizofrenija1, dok se deluzije često javljaju kao simptomi shizofrenije1.
     
    U uobičajenom govoru, ova dva termina se često koriste kao sinonimi. Mnogim osobama koje koriste ove pojmove nisu u potpunosti jasne njihove definicije, ali se i pored toga često koriste, posebno kako bi izrazili ljutnju na ponašanje druge osobe: “To što pričaš je deluzija!” ili “Ti si skroz paranoičan!” Šta ova dva termina zapravo znače? I koja je razlika između njih?

    DELUZIJE

    Deluzije se mogu definisati kao “ustaljena verovanja koja nisu podložna promeni ni kada se predoče dokazi u suprotno2.”  Drugim rečima, osoba sa deluzijama ne želi da izmeni određeno verovanje, čak ni ukoliko postoji dokaz da je takvo verovanje potpuno pogrešno i neosnovano.  Kako bi razjasnili, navedeni su određeni primeri2 različitih tipova deluzija:
     

    Progonske deluzije (najčešće), takođe su poznate kao paranoidne deluzije (verovanje da će osoba biti ugožena, povređena i/ili maltretirana od strane pojedinca, organizacije ili drugih grupa)

    Deluzije odnosa (takođe česte) (verovanja da se određeni komentari, gestikulacija, znakovi iz okruženja, itd. odnose na pojedinca)

    Somatske (fokus na zaokupljenosti zdravljem i funkcionisanjem organa)

    Grandiozne (verovanja pojedinaca da su slavni, moćni i da poseduju izuzetne sposobnosti)

    Erotomanske (verovanja pojedinca da je druga osoba zaljubljena u njega/nju)

    Nihilističke (pojedinac veruje da će doći do velike katastrofe)


    Deluzije se smatraju bizarnim „ukoliko su očigledno neverovatne i nerazumljive osobama u okviru iste kulture i nisu izvedene iz uobičajenog životnog iskustva.”2 Na primer, osoba koja veruje da je spoljna sila uklonila njegove/njene unutrašnje organe i zamenila ih organima druge osobe bez ostavljanja bila kakvih rana ili ožiljaka ima bizarnu deluziju.  Sa druge strane, primer nebizarne deluzije je verovanje da je osoba pod nadzorom policije, uprkos nedostatku uverljivih dokaza.  Deluzije se obično smatraju bizaranim ukoliko izražavaju gubitak kontrole nad umom ili telom.  Navedeni su određeni primeri2:

    Krađa misli

    verovanje da neka spoljna sila „krade“ ideje pojedinca

    Umetanje misli

    verovanje da su strane misli ubačene u um pojedinca

    Deluzija kontrole

    verovanje da neka spoljna sila upravlja telom ili aktivnostima pojedinca


    Ponekad može biti otežano razlikovanje deluzija i čvrsto utemeljenih ideja2. Može zavisiti od toga koliko je čvrsto takvo verovanje, iako postoje veoma jasni/razumni kontradiktorni dokazi kojima se pobija istinitost.

    PARANOJA

    Paranoja se može definisati kao “neosnovano ili prekomerno nepoverenje prema drugim osobama3.” Paranoični pojedinci konstantno sumnjaju u motive osoba u njihovom okruženju i veruju da će ih određene osobe, ili ljudi uopšteno, ugroziti3.” Paranoidne misli nisu neuobičajene i mogu se javiti kod svih ljudi u nekom trenutku njihovih života. Na primer, zamislite da se vraćate kući po mraku i da se kola polako kreću pored vas, ili da ljudi šapuću i gledaju vas dok prolazite. U takvim slučajevima nije neuobičajeno da osetite strah da će vas ljudi napasti, iako se ništa ne događa.
     
    Paranoja postaje problematična samo kada dostigne kliničke razmere, odnosno razmere deluzije. U takvim slučajevima, kao što je opisano iznad, osoba postaje nefleksibilna po pitanju prihvatanja jasnog dokaza koji je u suprotnosti sa njegovim/njenim čvrstim verovanjem. Tada se paranoja razvija u progonsku/paranoidnu deluziju, pri čemu osoba veruje da će je druga osoba ili određena grupa/organizacija ugroziti1. Druge deluzije, kao što su nihilističke deluzije, krađa misli, umetanje misli, deluzije kontrole, takođe mogu pogoršati paranoju, samim tim i progonsku deluziju. Pored toga, halucinacije, koje predstavljaju “čulne impresije (vizuelne, dodirne, zvučne, ili se opažaju čulima mirisa ili ukusa) koje nisu zasnovane na spoljnoj stimulaciji1” takođe mogu dovesti do paranoidnih deluzija. Osoba doživljava halucinacije i veruje/oseća da su stvarne, i može postati uplašena/paranoična ukoliko veruje da takve halucinacije potiču od neprijateljski raspoloženih ljudi.

    ZAKLJUČCI

    Ukratko, deluzije i paranoja mogu biti međusobno blisko povezane. Da pojednostavimo, paranoja predstavlja neosnovani ili prekomerni strah od drugih osoba, i može postati deluziona ukoliko se takav strah ne može izmeniti čak ni kada se predoče jaki dokazi, i u tom slučaju se razvija u paranoidnu deluziju. Na osnovu toga se paranoja (ukoliko je ozbiljna) može smatrati jednim tipom deluzija, dok deluzije predstavljaju veću grupu. Deluzije se mogu javiti bez znakova paranoje, kao i obrnuto. I deluzije i paranoja se mogu razlikovati po ozbiljnosti i, u ozbiljnim slučajevima, mogu dovesti do mentalnih bolesti koje ugrožavaju funkcionalnost obolele osobe. 

    Reference

    1. WHO. ICD-10 Version: 2019. (2019).
    2. DSM V. American Psychiatric Association: Diagnostic and Statistical Manual of Mental Disorders: Diagnostic and Statistical Manual of Mental Disorders, Fifth Edition. Arlington, VA: American Psychiatric Association, 2013. (2013).
    3. The Free Dictionary by Farlex. https://medical-dictionary.thefreedictionary.com/.
    Login to Unlock

    Pregled shizofrenije

    Shizofrenija (Šizofrenija) se može definisati kao ozbiljan mentalni poremećaj koji utiče na ponašanje, misli i emocije. Prvi simptomi se mogu primetiti u tinejd

    Saznajte više…
    Login to Unlock

    Simptomi

    Kod osoba sa shizofrenijom mogu biti prisutni različiti simptomi koji mogu uticati na kvalitet njihovih života. Pojava ovih simptoma obično počinje u mladosti,

    Saznajte više…
    Showing 0 result(s).